Prostor Prve kasarne: Da li Subotici trebaju samo nove zgrade?
Na delu prostora nekadašnje kasarne „Kosta Nađ“ u Subotici predložena je izgradnja stambenih objekata spratnosti prizemlje i šest spratova (P+6), uz maksimalnu visinu venca poslednje etaže od 26 metara. Prema planskom rešenju iz 2017. godine, bila je predviđena spratnost prizemlje, pet spratova i povučena završna etaža, sa maksimalnom visinom venca od 23 metra. Naizgled, reč je o povećanju dozvoljene visine za tri metra. Međutim, suštinsko pitanje nije samo koliko će objekti biti visoki, već kakvu urbanističku i društvenu funkciju treba da ima ovaj prostor. Da li Subotica svojim prostornim potencijalima upravlja na osnovu dugoročnih potreba stanovništva ili se urbanistička rešenja pretežno prilagođavaju pojedinačnim investicionim interesima?
Smatram da bi značajnijim urbanističkim promenama morale prethoditi javno dostupne demografske i socijalne analize, poređenje alternativnih namena prostora, procena infrastrukturnih i ekoloških posledica. Formalno sproveden javni uvid nije nužno isto što i sadržajna javna rasprava. Građani bi trebalo da znaju ne samo šta se planira, već i zbog čega je određeno rešenje izabrano, koje su alternative razmatrane i kakve će posledice ono imati po kvalitet života. Povodom predloženih izmena za prostor nekadašnje kasarne „Kosta Nađ“, građani mogu dostaviti primedbe i predloge do 23. novembra 2026. godine.
Nameravam da u okviru javnog uvida dostavim svoje primedbe i predloge, pre svega sa ciljem da se razmotre dugoročne posledice predloženih urbanističkih izmena i mogućnosti drugačijeg korišćenja ovog značajnog gradskog prostora, u skladu sa javnim interesom.
Izgradnja novih stambenih objekata može predstavljati opravdan odgovor na potrebe tržišta i stanovništva, ali investicija nije nužno isto što i razvoj. Tržište nekretnina funkcioniše prema kriterijumima potražnje, profitabilnosti i povraćaja kapitala, dok urbanistička politika mora obuhvatiti znatno širi skup pokazatelja: demografske projekcije, dostupnost javnih usluga, prostornu ravnotežu, ekološku održivost, saobraćajnu infrastrukturu i kulturne potrebe stanovništva. Zato bi pre donošenja odluka o budućnosti velikih gradskih kompleksa trebalo javno predstaviti analizu stvarnih stambenih potreba, podatke o postojećim i neiskorišćenim stambenim kapacitetima, kao i procenu dugoročnih društvenih koristi različitih urbanističkih rešenja. Posebno je važno razlikovati potrebu građana za rešavanjem stambenog pitanja od kupovine nekretnina kao oblika investiranja. Bez takvih analiza teško je argumentovano utvrditi da je intenziviranje stambene izgradnje na određenoj lokaciji istovremeno i razvojni prioritet grada.
Za prostor nekadašnje kasarne „Kosta Nađ“ bilo bi opravdano ispitati mogućnost formiranja višenamenskog gradskog kompleksa, koji bi, u zavisnosti od prostornih, imovinskopravnih i finansijskih uslova, mogao obuhvatiti savremenu ustanovu za starije osobe, kulturno-obrazovni centar, javni park i druge društvene sadržaje. Takvo rešenje ne treba unapred proglašavati optimalnim, ali ga treba ozbiljno uporediti sa pretežno stambenom namenom. Jednom kada se značajna urbana površina trajno opredeli za intenzivnu izgradnju, mogućnosti njenog kasnijeg korišćenja za javne potrebe postaju znatno ograničenije.
Ovakva pitanja dobijaju dodatnu težinu u kontekstu demografskih promena. Subotica se suočava sa starenjem stanovništva, demografskim opadanjem i odlaskom mladih, što zahteva razvojnu politiku znatno složeniju od povećanja stambenih kapaciteta. Novi stanovi sami po sebi ne stvaraju radna mesta, ne unapređuju obrazovni sistem i ne obezbeđuju profesionalnu perspektivu mladim generacijama. Potrebno je jačati visokoškolske kapacitete, razvijati saradnju obrazovnih ustanova i privrede, unapređivati socijalnu infrastrukturu i stvarati uslove za kvalitetniji kulturni život. Kultura se pritom ne može svoditi na organizovanje manifestacija i povremenih programa. Savremeni kulturni centri, biblioteke, galerije, prostori za nezavisno stvaralaštvo i javne razgovore predstavljaju razvojnu infrastrukturu koja doprinosi društvenoj povezanosti, obrazovanju i identitetu grada. Grad koji želi da zadrži mlade mora im ponuditi razloge da ostanu, dok grad koji stari mora obezbediti uslove za dostojanstven život svojih starijih stanovnika.
Ne zagovaram obustavljanje stambene izgradnje, već odgovornije odlučivanje o nameni strateški značajnih gradskih prostora, zasnovano na uporednoj proceni dugoročnih koristi za zajednicu. Subotica ne raspolaže neograničenim prostorom, novcem ni vremenom, a današnje urbanističke odluke oblikovaće život grada narednih decenija.
Suštinsko pitanje je: hoće li Subotica u narednim decenijama biti samo grad sa više zgrada ili grad sa više razvojnih mogućnosti za svoje stanovnike?
Borivoj Vujić


Коментари
Постави коментар