Nauka i film: U senci viših dimenzija?
Nauka i film: U senci viših dimenzija? Živimo u svetu koji nam deluje potpuno prirodno, opipljivo i logično. Svakog dana se krećemo kroz tri dimenzije prostora. Idemo levo ili desno, napred ili nazad, penjemo se gore ili silazimo dole, dok nas vreme neumoljivo gura napred. Za naš mozak, to je cela stvarnost. Ali šta ako je sve što vidimo, od zrna peska do najudaljenijih galaksija, zapravo samo senka nečeg mnogo većeg? Šta ako je naš trodimenzionalni univerzum samo jedan tanak list papira koji pluta u prostranoj, višedimenzionalnoj sobi koju fizika naziva hiperprostor? Ova revolucionarna ideja, poznata kao teorija o svetovima na branama (Braneworlds) , više nije samo rezervisana za autore naučne fantastike. Prema teoriji struna, sve čestice u svemiru su zapravo sićušne niti koje vibriraju. Čestice koje grade nas, naše kuće i svetlost kojom vidimo, imaju otvorene krajeve. Ti krajevi su čvrsto zalepljeni za naš trodimenzionalni svet (našu „branu“). Mi smo, slikovito rečeno, dvo...