Sećanje na Dragana Rokvića (1961–2025)



Prošlo je godinu dana od kada nas je napustio Dragan Rokvić, a osećaj praznine koji je njegovim odlaskom nastao u kulturnom životu Subotice i dalje je prisutan. Pripadao je onoj retkoj vrsti kulturnih poslenika čiji se rad ne iscrpljuje u pojedinačnim projektima ili funkcijama, nego ostaje utkan u samu strukturu grada i njegovog pamćenja.

Rođen 6. februara 1961. godine u Subotici, gradu kojem je ostao veran tokom čitavog života, Dragan Rokvić je vrlo rano pokazao duboku vezanost za knjigu, jezik i čitanje. Ta sklonost nije bila prolazna mladalačka fascinacija, već temeljni životni izbor. Diplomirao je 1986. godine na Filološkom fakultetu u Beogradu, na smeru jugoslovenske književnosti i srpskohrvatskog jezika, u vremenu kada je filološko obrazovanje podrazumevalo ozbiljnu intelektualnu disciplinu i široko humanističko utemeljenje. Upravo iz te osnove proistekla je njegova kasnija preciznost u radu, osećaj za kontekst i odgovornost prema pisanoj reči.

Krajem osamdesetih godina započinje profesionalni put u knjižarskom svetu, najpre otvaranjem knjižare „Nolit“, a potom vođenjem knjižare „YU fest“, koja je u kratkom periodu postala prepoznatljivo mesto kulturnih susreta. Devedesete godine, obeležene krizom i društvenim lomovima, za njega nisu značile povlačenje iz javnog prostora. Naprotiv, kroz vođenje sopstvene knjižare i skromnu izdavačku delatnost, istrajavao je u održavanju kontinuiteta kulturnog života, verujući da knjiga i razgovor imaju smisla i u najtežim okolnostima.

Njegova profesionalna biografija obuhvata i rad u medijima i državnoj upravi. Kao pomoćnik direktora Radio Subotice, a zatim kao saradnik u prvoj demokratskoj Vladi Srbije i načelnik Severnobačkog okruga. Delovao u složenim i često dramatičnim političkim okolnostima. Ipak, ni u tim ulogama nije izgubio intelektualnu distancu ni analitičku ozbiljnost. Period vanrednog stanja nakon atentata na premijera Zorana Đinđića ostao je upamćen kao vreme teških odluka, u kojem je nastojao da sačuva institucionalnu stabilnost i javnu odgovornost.

Najdublji i najtrajniji trag ostavio je, međutim, na čelu Gradske biblioteke Subotica, institucije kojom je rukovodio od 2009. do 2022. godine. Tokom tri mandata, biblioteka je prošla temeljnu transformaciju. Digitalizacija fonda, izgradnja savremene digitalne čitaonice i otvaranje biblioteke prema novim oblicima učenja i istraživanja nisu bili puki tehnički zahvati, već deo promišljene vizije biblioteke kao živog kulturnog organizma. Pod njegovim vođstvom, ova najstarija kulturna ustanova grada postala je prostor susreta, dijaloga i savremenog promišljanja prošlosti.

Kao autor ostavio iza sebe značajan i raznovrstan opus. Pisao je romane, publicističke radove i zavičajne monografije, sa trajnom pažnjom usmerenom ka lokalnoj istoriji i njenom mestu u širem kulturnom okviru. Posebno se izdvaja njegov višegodišnji istraživački rad posvećen jevrejskoj zajednici Subotice. U uslovima u kojima je veliki deo dokumentacije te zajednice uništen tokom Holokausta, njegovo strpljivo prikupljanje građe predstavlja dragocen doprinos kulturi sećanja i istorijskoj odgovornosti.

Bio je neumoran učesnik javnog kulturnog života. Vodio je i moderirao stotine književnih večeri, tribina i okruglih stolova, uvek sa izraženim poštovanjem prema sagovornicima i temama koje su prevazilazile dnevnu aktuelnost. Njegova saradnja sa nezavisnim medijima i organizacijama civilnog društva svedočila je o trajnoj posvećenosti ideji otvorenog, demokratskog i kritičkog društva.

Godinu dana nakon njegovog odlaska, Dragan Rokvić ostaje prisutan kroz institucije koje je oblikovao, knjige koje je napisao i trag koji je ostavio u kolektivnom pamćenju grada. Njegovo nasleđe ne meri se brojem funkcija ni titulama, već doslednošću, znanjem i dubokim uverenjem da kultura ima smisla samo onda kada je u službi zajednice. U vremenu koje često favorizuje površnost i brzinu, sećanje na Dragana Rokvića podseća na vrednost strpljivog rada, ozbiljne misli i trajne vere u moć knjige.


Ovo sećanje upotpunjeno je kulturnim događajem koji je dodatno svedočio o trajnosti njegovog istraživačkog rada. U prostoru Inspira Hub-a, u Ulici Vladimira Nazora 7 u Subotici, održana je promocija knjige „Subotica u slici i reči – poslednje svedočanstvo“, autorskog ostvarenja Dragana Rokvića i Andreja Pejovića. Predstavljanje ove publikacije imalo je poseban značaj jer se radi o delu koje na sintetičan način objedinjuje vizuelne i tekstualne zapise o gradu, nastavljajući Rokvićev dugogodišnji istraživački pristup Subotici kao prostoru slojevitog istorijskog i kulturnog nasleđa. U akademski utemeljenom tonu i bez potrebe za dodatnim simboličkim naglašavanjima, ova knjiga potvrđuje autorovu trajnu usmerenost ka dokumentovanju grada i njegovih identitetskih slojeva, čineći je relevantnim i za buduća istraživanja lokalne istorije i kulture.


Borivoj Vujić

Коментари

Популарни постови са овог блога

SUBOTICA, KESTENOVI, KIŠ ... "LA PART DE DIEU"

Poetski triptih Ljiljane Žegarac Tenjović

Svetislav Hadnađev: ,,Luna park“