Palićka aleja platana
Rušenje vile Regina u Splitskoj aleji na Paliću, koje je uzburkalo javnost, ponovo je otvorilo pitanje odnosa vlasti i odgovornih struktura prema kulturnom nasleđu. Drvoredi posađeni još krajem 19. veka nisu samo prirodni ukras, već predstavljaju deo istog istorijsko-kulturnog sloja kojem je pripadala i porušena vila, zajedno tvoreći skladnu celinu.
Na njenom mestu planira se izgradnja zgrade sa 26 apartmana na dva sprata, čime se trajno narušava jedinstveni duh prostora.
Kao podsećanje na vrednost tog kulturnog blaga, izdvajam deo teksta arhiviste i istoričara Lasla Mađara, objavljenog aprila 1996. u časopisu „Rukovet“, u kome je u okviru ,,Jezerskih priča“ zabeležio nastanak Palićke aleje platana:
,,Gradski oci su još pre osnivanja Kupališta na Paliću 30-ih godina 19. veka, veoma ozbiljno razmatrali mogućnost uređenja okoline jezera. Iz jednog izveštaja datiranog 1842. godine saznajemo da je u novonastalom parku zasađeno preko 7000 različitih stabala. Imamo podatak i o tome da su u parku veličine 12 lanaca najčešći bagrem i kanadska topola. Prilikom razgledanja novog parka nekolicina savetnika podnela je izveštaj u kome se između ostalog kaže: ,,Ova je bašta zasađena, ne samo zbog zadovoljstva i komocije slojeva današnjeg građanstva, već i njihovih potomaka, i mogli bismo reći i gostiju, radi održavanja zdravlja i napokon radi toga da bi izgradnjom gostione i kućica za kupače vremenom ovaj grad imao koristi od svega toga.“
Kao što je poznato, 50-ih godina 19. veka, izgrađena je većina kupatila, proširen je park, doteran jasenovima, javorom i brestom, kao i raznim dekorativnim žbunjem i cvećem. Tek deset godina kasnije zasađene su velike količine platana. Pogledamo li arhivski fond sa najstarijim mapama zapazićemo kako je Kanjiški put ponekad menjao svoj pravac, sve u zavisnosti od vodostaja Krvavog i Palićkog jezera. To je važno naglasiti zbog toga što je ovakvom uredbom određen pravac puta današnje Splitske aleje, koja je, kao što je poznato, nadaleko čuvena zbog svojih platana.
Krajem 1869. tadašnje vlasti su dale na prodaju deo zemlje između Kanjiškog puta i Železničke stanice kako bi omogućile izgradnju privatnih vila. Tako su 80-ih i 90-ih godina 19.veka upravo na zapadnoj strani (između Segedinskog puta i Male krčme) poznati gradski veleposednici (Kovačić, Poljaković) izgradili svoje letnjikovce, dok će se na istočnoj strani tek znatno kasnije početi graditi. Među prvima tu je svoju vilu sagradio advokat Laslo Salaji, član gradske vlade, i to na mestu današnje poslastičarnice, a preko puta samousluge. Na ovog člana gradske vlade skrećemo posebnu pažnju tim pre što je nastanak aleje platana vezano za njegovo ime.
Tako će se septembra 1882. godine advokat obratiti Gradskom veću sa molbom da mu se odobri uređivanje letnjikovca, tačnije da se deo Kanjiškog puta iz estetskih razloga ulepša ukrasnim drvećem. Gradske vlasti međutim nisu odobrile ovakav način ulepšavanja okoline, već su odlučile da se sve uradi o društvenom trošku. Da je to zaista i učinjeno svedoči pismo Lasla Salaija pisano u proleće 1884. godine u kojem piše: Veće je usvojilo ideju da se put širok 12 hvati sa obe strane zasadi platanima, te je na taj način, divno uredio do tada neuredan put...“ (sa mađarskog prevela Marija Šimoković)
Iz ovog teksta saznajemo da je ideja o Aleji platana potekla od advokata, a sprovela je tadašnja Gradska vlast. Iako kasniji tokovi istorije nisu uvek išli u prilog drvoredu, platani su opstali i nadamo se da će još dugo pružati generacijama lepotu skladnosti i osećaj identiteta.
pripremio: Borivoj Vujić
Коментари
Постави коментар