,,Stabat Mater" Đovanija Batista Pergolezija (1710 - 1736) jedno je od najznačajnijih dela sakralne muzike 18. veka i jedno od najemotivnijih muzičkih prikaza Marijine patnje pod Hristovim krstom. Pergolezi je ovo delo komponovao 1736. godine, tokom poslednjih nedelja svog života, dok je bolovao od tuberkuloze u franjevačkom manastiru u Pozuoliju.
Delo je napisano za dve solo vokalne partije (sopran i alt), gudački orkestar i basso continuo, i sastoji se od 12 stavova koji prate latinski tekst srednjovekovne sekvence Stabat Mater dolorosa.
Pergolezijeva kompozicija se odlikuje jednostavnom, ali izražajnom melodijom i transparentnom teksturom, karakterističnom za galantni stil koji je prethodio klasicizmu.Uvodni duet „Stabat Mater dolorosa“ posebno je poznat po svojoj emotivnosti, gde bliske intervale između glasova stvaraju disonance koje simbolizuju Marijinu patnju.
Iako je kompozicija u celosti fascinatna, izdvojiću neke od stavova koji su posebno značajni:
Interesantan je Deveti stav u kojem veliki duet u Es-duru koristi pet stihova. Alto arija koja je usledila, u ge-molu, postavlja dva stiha, svaki drugačiji, ali srodan, i svaki prožet oštrijom dramom muzike strasti. Deseti stav takođe postavlja dva stiha, prvi kao sopran solo, drugi kao duet. Plesna živahnost ovog komada, u B-duru, odražava radost i poverenje u zaštitu Bogorodice i krsta.
Amen je tačka u kojoj bi se veličanstveni komad razbio u dvostruku fugu, a Pergolezi je prilično genijalno lažira uprkos tome što radi samo sa tri stvarna dela, violine opet udvostručuju glasove. Postoji čak i minijaturni, protobetovenski kod.
Ovaj završni duet moli za večni život.Počinje sporim tempom, izražavajući mirenje sa smrću, a završava brzim „Amen“ fugatom, simbolizujući duhovno uzdizanje.
I sam Johan Sebastian Bah je visoko cenio ovo delo te ga je prilagodio za sopstvenu upotrebu kao pokajnički psalam 51, „Tilge, Hochster, Meine Sunden“, sa nemačkim tekstom. Oslobodio je deo viole od udvostručavanja bas linije i napravio ritmičke izmene po potrebi za novi tekst. Čak je komponovao novu muziku tamo gde je osetio potrebu, a naročito je produžio Pergolezijevu Amen fugu na duplo veću originalnu dužinu.
Graciozno izbalansirane fraze, jasnoća i operska ekspresivnost koji su tako oduševljavali najsavremenije muzičare tog vremena, izgrađeni su na čvrstim baroknim formama i obogaćeni sa dovoljno polifonih detalja da udovolje i najizbirljivijim majstorima. Bah je sigurno cenio i preklasičnu lirsku plastičnost i osnove stare škole koje su nastavile da održavaju ovo delo tako popularno na repertoaru.
Nakon Pergolezijeve smrti, delo je brzo steklo popularnost širom Evrope.Filozof Žan-Žak Ruso opisao je uvodni duet kao „najdirljiviji i najperfektniji duet koji je ikada napisan“. Tokom vremena, Stabat Mater je doživelo brojne aranžmane i adaptacije, uključujući dodavanje horova i proširenje orkestracije, što svedoči o njegovoj trajnoj relevantnosti i uticaju na muzičku tradiciju.
Jedna od najcenjenijih interpretacija je snimak sa sopranistkinjom Emom Kirkbi i altistom Džejmsom Boumanom, uz pratnju Akademije drevne muzike pod dirigentskom palicom Kristofera Hogvuda.Ova izvedba ističe se autentičnim pristupom i emotivnom dubinom.
Stabat Mater ostaje jedno od najdirljivijih dela sakralne muzike, koje kroz svoju jednostavnost i emotivnu snagu nastavlja da inspiriše izvođače i slušaoce širom sveta.
U prostranstvu sećanja na grad i književnost, povremeno se pojave dela koja ponovo otvaraju vrata prošlosti i podsećaju nas da traganje za korenima umetnosti nikada nije završeno. Moj "prvenac" u bavljenju savremenom književnošću, posvećen je piscu Bošku Krstiću i njegovom delu "Potraga za ulicom divljih kestenova – Subotičke uspomene (na) Danila Kiša". Jesenji prizor — kestena i vetrova koji prizivaju Kišove "Rane jade" — povezan je sa Krstićevim književnim putovanjem u potragu za Kišovom rodnom kućom u Subotici. U toj potrazi prepliću se život i književnost, dokument i snoviđenje, realno i nadrealno, stvarajući prostor u kojem pisac postaje i tragač i predmet sopstvenog istraživanja. Tekst, prvobitno objavljen 2001. godine u časopisu "Književnost", a kasnije uvršten kao predgovor drugom, proširenom izdanju Krstićeve knjige (2007), predstavlja značajan svedočanski i interpretativni zapis o jednoj epizodi koja je u temelju subotičke kulturne i ...
slika: Gustav Klimt VRT MOG DETINJSTVA Odrastah samotno, u selu ravničarskom, međʼ brezama, bagremovima i jablanovima, međʼ voćkama, žitom i rastinjem bujnim… Nežno milovanje trava, poljupci napupelih cvetova baštenskih, lelujavi pozdravi plamenih bulki sa uzvišice blage iščekivahu me svakog jutra kao dar svagdanji drugara mi milih, kao zorom orošena detinjih snova lepota. Vila bejah međʼ življem i plodovima zemlje ravničarske – sa pticama razgovarah jutarnjim i voćkama rascvetanim; u malinjaku, u žalosti kakvoj, bol i teskobu stišavah tajno, a grudu zemlje, tek uzorane, privijah nežno na nedra, kao majka čedo svoje… Kraljica bejah carstva večno osveštanog čistotom duše dečje, vazda blagorodnom i umilnom. S proleća svakog krunice bagremova, radosne i bele, kao rukom Bogorodičinom posvećene, vaskrsavahu pred detinjim okom predočavajuć’ obnavljanje večno sile života što iz semena malenog raskošno drvo će da rodi. Rumeni cvetovi razigranih bulki,...
LUNA PARK Glava I Na putu do škole – Mrmlj – gunđao je Aleksandar dok je tražio telefon da utihne dosadnu melodiju koja ga je svakog jutra budila pred polazak u školu – joj, tek je ponedeljak, mrzim školu, neću da idem. – Hajde, ne davi – šaputala je Bela iz susedne sobe – ustaj. – Blago tebi – odvrati Aleksandar – ti ideš tek popodne. Joj što je dosadan, ni brige ni pameti, pomisli Bela, samo su mu robotići i transformersi u glavi. – Ajde, kreći već jednom. Aleksandar je nevoljno ustao iz kreveta, odvukao se u kupatilo da se umije i opere zubiće, obukao pripremljenu odeću, nabacio torbu na ramena, usput poluglasno komentarišući: "Koji je majmun smislio da vučemo po tri knjige iz svakog predmeta, pa još i svesku, juče sam merio torbu, ima osam kila, a ja jedva dvadeset. Bljak". Aleksandar i Bela su bili naučeni da sami ustaju, dan ranije bi se spremili za školu. Od malena je tako: otac radi noćnu smenu i ne stiže na vreme kući, a majka veoma rano kreće, a kasno stiže. ...
Коментари
Постави коментар