Dead Can Dance: Kontemplacija uz muziku zagonetnosti i ritualne energije

 

Prvi album grupe Dead Can Dance, objavljen 27. februara 1984. godine, nosi naziv benda i predstavlja temelj na kojem su Lisa Gerrard i Brendan Perry izgradili svoj prepoznatljiv zvuk. Ovaj album je rad koji oslikava njihovo eksperimentalno istraživanje zvuka i izdvaja se svojom jedinstvenom fuzijom post-panka i gotike, kao i eksperimentisanjem sa avangardnim elementima koja stvaraju atmosferu duhovnog i nadrealnog.

Iako kasniji radovi evoluiraju ka nešto drugačijem zvuku, njihov debi sadrži duboko emotivno jezgro koje istražuje teme egzistencijalne krize, otuđenja i introspekcije stvarajući gotovo ritualističku atmosferu sa duhovnim prizvukom. 

Album "Dead Can Dance" ne prati klasične strukture pesama. Umesto toga, fokusira se na stvaranje zvučnih pejzaža i emotivnih stanja kroz eksperimentisanje s instrumentima. Česta upotreba udaraljki, elektronskih efekata, akustičnih gitara i specifičnost vokala daje albumu vanvremenski, gotovo arhaičan ton, dok tekstovi pesama često aludiraju na teme poput prolaznosti, duhovne potrage i konflikta između unutrašnjeg i spoljašnjeg sveta.


Izdvojio bih neke od četrnaest kompozicija sa ovog albuma koje su na mene ostavile dubok utisak već od prvog preslušavanja.

,,The Fatal Impact"

Ova pesma otvara album sa osećajem melanholije i neizbežnosti. Zvuk udaraljki i hipnotičke melodije stvaraju prostor sličan liturgijskom. Repetitivna struktura deluje poput koračnice aludirajući na britansku kolonijalnu invaziju teritorije Aboridžina, te simbolizuje susret s neizbežnim.

,,Musica Eternal"

Sam naslov sugeriše na ideju večne muzike koja postoji izvan ljudskog vremena i prostora. Kompozicija se oslanja na harmonične tonove, stvarajući osećaj svečanosti i transcendencije. Instrumentacija uključuje sintetizovane zvukove koji u kombinaciji sa horskim elementima stvaraju duhovnu atmosferu ispunjenu melodijom preludijuma.

,,Threshold"

Ovo je još jedno fantastično muzičko delo urađeno u duhu post-punka, sa naglaskom na atmosferičnom zvuku gitare i predivnom vokalu Lise Gerrard. Threshold označava prelazak – između svetova, stanja svesti ili emocionalnih faza.

,Ocean"

Introspektivna balada koja koristi melanholične zvuke električne gitare kako bi oslikala osećaj prostranstva i tišine. Lisin vokal vodi slušaoca kroz duboki prostor samopreispitivanja, dok muzika u celini evocira talase sećanja i emocija simbolišući nesvesni strah od smrti.

,,Wild in the Woods"

Psihodelični zvuk gitare i Perijev vokal stvaraju sliku odsutnosti, tuge i nepovratnog bekstva. Jedan latentan osećaj surovosti instinkta gde priroda postaje metafora za divljinu ljudske psihe.

,,Frontier"

Dominantnost ritmova koji deluju kao pokretačka sila, a vokal Lise Gerrard donosi gotovo obredni ton simbolišući putovanje kroz unutrašnji prostor samopreispitivanja, gde se pokušava pronaći smisao u haosu. Perkusije i ritam stvaraju dinamičan osećaj težnje ka razotkrivanju ljudske sudbine u svojoj neumitnosti i prolaznosti; o granicama – između poznatog i nepoznatog, svetovnog i duhovnog, unutrašnjeg i spoljašnjeg sveta.

,Flowers of the Sea"

Završna pesma albuma je mistična, sa jednolikim ritmovima i nežnim vokalom Lise Gerrard koji se zajedno stapaju u gotovo snovitom tonalu. Pesma simbolizuje kraj jednog ciklusa i početak uspostavljanja unutarnjeg mira.

Debi album Dead Can Dance postavio je temelje za njihov kasniji rad, ali i za razvoj post-panka kao avangardnog muzičkog pokreta. Njihova sposobnost da kombinuju intimne emocije sa univerzalnim temama omogućila je ovom albumu da ostane relevantan i nekoliko decenijama kasnije. On postavlja temelje njihove umetničke vizije, gde muzika nije samo forma zabave, već sredstvo duhovne introspekcije i istraživanja univerzalnih tema. Svaka pesma na svoj način odražava koncept prelaska granica – bilo kroz vreme, prostor ili unutrašnje svetove. To je ciklično misaono putovanje kroz haos, harmoniju, svetlost i tamu.

Ovo nije bio samo avangardni album, već i izdanje koje je signaliziralo promenu u krajoliku tadašnje muzičke scene i nastanak jednog benda koji će od tog momenta pisati novu muzičku povest.


Borivoj Vujić

Коментари

Популарни постови са овог блога

Katarina Ristić Aglaja - Eterički svet snolikih slika

Herman Broh - ,,Vergilijeva smrt"

Entropija i protok vremena