Zavist - pukotina u međuljudskim odnosima
U društvenim odnosima postoji jedno osećanje o kojem se gotovo nikada ne govori otvoreno. To osećanje je zavist. Ona se ne pojavljuje u čistoj formi već u prerušenoj, poput moralne primedbe, ironičnog osmeha, neobjašnjive distance ili hladnoće. U njenom korenu retko je istinska mržnja; češće je to osećaj da smo ostali neprimećeni, da je nekome pripalo priznanje ili životna uloga za koju smo, potajno, verovali da je mogla biti naša. Milosrđe i zavist Filozofski posmatrano, zavist je simptom poremećenog odnosa prema sopstvenom potencijalu. Nastaje kada neko drugi otelotvori ono što smo i sami želeli da postanemo. Taj drugi postaje živi dokaz naših propuštenih mogućnosti. U tom smislu zavist je neuspeo čin samoprepoznavanja, maskiran kao neprijateljstvo prema spolja, a zapravo duboko ukorenjen u osećaj unutrašnjeg nedostatka. Fridrih Niče je taj mehanizam prepoznao u pojmu resantiman . Analizirao je ovaj filozofski pojam kao dugotrajnu emotivnu reakciju osobe koja...