U susret proleću - haiku poezija

U delima japanskih umetnika, pa tako i haiku pesnika, gotovo je nemoguće odrediti granicu između umetnosti i života, odnosno umetnosti i prirode. Upravo je priroda ono od čega haiku pesnik polazi i čemu se na kraju vraća. Ona je izvor inspiracije, motiva, a isto tako i mesto konačnog mira, spokoja i sreće. Upravo zbog motiva iz prirode, ova poezija je rasterećena patetike. U njoj nema preuveličavanja ili umanjivanja važnosti teme o kojoj se piše. Sve je važno, bilo veliko ili malo, obično ili neobično. Sve ima svoj trenutak i svoje mesto. Ova poezija podseća na veštinu hvatanja leptira. Na tren nam je u ruci, oduševljavamo se njegovom lepotom, međutim za čas odleti dalje, a mi nastavljamo svoj život, oplemenjeni. Haiku pesnik ne opisuje, već beleži utiske, poštujući formu od tri stiha sa po pet, sedam i opet pet slogova (ne mora striktno). On samo daje nagoveštaj, skicu, a čitaoc dovršava pojedine slike i tako učestvuje u stvaranju. Svojim stihovima pesnik priziva sklad, opštu po...